SK Mandrač-Tivoli preko Jadrana do Venecije – Grga i Tartana među stotinu jedara pred San Marcom

SK Mandrač-Tivoli

rujna 17, 2026

Kada: 11. - 14. rujna 2026.

Gdje: Pula – zapadna obala Istre – Venecija, Bacino di San Marco i Arsenale di Venezia

Događaj: 25. izdanje regate „Coppa del Presidente della Repubblica”, jednog od najvažnijih godišnjih događanja Associazione Vela al Terzo Venezia

Nastup SK-a „Mandrač-Tivoli”: leut Grga i Tartana viareggina, s članovima kluba u transfernim i regatnim posadama

Posebnost: prvi službeni nastup delegacija Pule i Rovinja na ovoj venecijanskoj regati

Četiri dana, dvije tradicijske drvene barke, dva sasvim različita lica Jadrana i na kraju prizor koji ćemo dugo pamtiti – Grga i Tartana pod jedrima u Bacinu di San Marco, među gotovo stotinu tradicijskih plovila pred jednim od najpoznatijih gradskih pročelja na svijetu.

Za članove Sportskog kluba „Mandrač-Tivoli” odlazak na jubilarno 25. izdanje regate Coppa del Presidente della Repubblica nije bio samo još jedan termin u ovogodišnjem kalendaru. Bio je to pravi mali pomorski pothvat: pripremiti stare drvene barke, okupiti posade, pratiti vrlo nezgodnu vremensku situaciju, preploviti Jadran, nekoliko dana živjeti na barkama i s barkama, odjedriti regatu u samom srcu Venecije i potom se svojim morem vratiti kući.

U najavi smo prema Veneciji planirali krenuti s tri plovila – leutom Grga, viaregginom Tartana i batanom Fažanka. No more je još jednom podsjetilo da ipak ono ima konačnu riječ. Večer prije polaska, nakon novih pregleda prognoze, donesena je odluka da se Fažanka ipak ne tegli preko Jadrana.

Pokazalo se da je to bila dobra odluka.

Prema Veneciji su u petak rano ujutro, još po mraku, krenuli Grga i Tartana, a batane, iako rovinjske, su na regati ipak bile zastupljene s kormilarima Eniom Cherinom i Liviom Jelčićem.

Od Pule do Venecije – kada plan od 12 sati postane 16

Prognoza se danima mijenjala, a stvarni uvjeti na moru pokazali su se zahtjevnijima od onoga što su pojedini modeli davali neposredno prije polaska.

Nakon izlaska iz Pule nije se krenulo najkraćom mogućom crtom prema drugoj strani Jadrana. Prvi cilj bio je Rovinj i Valdibora, gdje je trebalo dotočiti gorivo, sastati se s Tartanom i uhvatiti kratku marendu prije nastavka puta.

Odatle su dvije barke nastavile zajedno prema sjeveru, uz zapadnu obalu Istre, preko područja Poreča pa gotovo do Novigrada. Tek kada su uvjeti to dopustili, okrenule su prema otvorenom moru i Veneciji.

Na moru je još ostalo dosta vala od juga koje je slabilo, zatim je stigla neugodna grbinada, a kasnije i tramontana. Kiša je u svemu tome bila najmanji problem. More je barke pošteno izudaralo i izljuljalo, a olujni flokovi u pojedinim su trenucima više pomagali kao stabilizatori nego kao jedra kojima se želi izvući brzina.

Planiranih dvanaestak sati plovidbe tako se rastegnulo na približno šesnaest sati.

I upravo se na takvom moru najbolje vidi zašto na dulje plovidbe nije isto krenuti sam ili u paru.

Kada dvije barke postanu jedna ekipa

Na Grgi se tijekom zahtjevnijeg dijela plovidbe pojavilo i pojačano primanje mora koje pumpe nisu mogle sasvim spriječiti. Nije bilo mjesta panici niti je od toga trebalo stvarati dramu, ali situaciju je trebalo ozbiljno pratiti i rješavati u hodu.

Marijan Išić i Danijel Fonović držali su stanje pod kontrolom, provjeravali sustave i odrađivali sve što je trebalo, a posebno je pomogla dodatna pumpa posuđena s Tartane. Zahvaljujući tome plovidba se mogla sigurno nastaviti bez zaustavljanja.

Za tu pomoć veliko hvala Zoranu Todiću i Mitji Zupančiču.

Bio je to još jedan praktičan podsjetnik na nešto što na moru vrijedi više od bilo kakve teorije: kada se plovi zajedno, problemi se lakše rješavaju. Alat, pumpa, dodatna ruka, savjet ili samo druga barka nekoliko stotina metara dalje mogu značiti jako puno.

Pred Veneciju smo stigli noću.

Nakon dugog prelaska uslijedili su ulazak u lagunu, prilazni kanali i konačno vez u Venecijanskom Arsenalu, prostoru koji je sam po sebi golemi spomenik pomorskoj i brodograđevnoj povijesti, a danas je dijelom i pozornica Biennalea.

Nakon šesnaest sati mora nije bilo velikih planova.

Pospremiti barke, složiti mjesta za spavanje i – zaspati.

Subota – Venecija kakvu s rive ne možeš upoznati

Subotnje jutro započelo je doručkom i programom koji su za gostujuće posade pripremili prijatelji iz Associazione Vela al Terzo Venezia – AVT.

Prva postaja bio je MUNAV – Museo Storico Navale di Venezia, gdje smo razgledali dio iznimno bogate venecijanske pomorske povijesti. Nakon muzeja uhvatili smo kratki đir rivom do Piazze San Marco, a zatim pješice kroz venecijanske calle prema prostorima AVT-a.

Njihova baza nije samo klupski prostor. Ondje je i mala radionica, svojevrsni škverić, mjesto gdje se o barkama ne govori samo kroz povijest, nego se na njima i radi. Upravo je to ono što nas s domaćinima najviše povezuje: ideja da tradicijska barka vrijedi najviše kada je sposobna ploviti i kada se oko nje prenose znanje, rad i iskustvo.

Nakon laganog bruncha i tanjura pašte vratili smo se prema Arsenalu.

Jer stiglo je vrijeme za još jednu važnu pomorsku disciplinu – kuhanje.

Brodet u Arsenalu

Danijel Fonović iz Koromačna je donio ribu i rakove, pa se na vezu vrlo brzo otvorio improvizirani brodski „kuhinjski stožer”.

Odluka je pala na brodet od škampa i hlapova. Od ribe i povrća napravljen je temeljac, riba je očišćena i iskorištena i za posebno jelo s rižom, a cijelo se poslijepodne između barki počeo širiti miris koji s našim načinom života uz more ima baš sve.

Takvi trenuci možda najbolje opisuju ovakva putovanja. Regata je razlog dolaska, ali priču čine svi oni sati između – zajednički posao, hrana, sitni popravci, razmjena iskustava i druženje s ljudima koje možda vidiš nekoliko puta godišnje, ali s kojima se razumiješ čim se spomenu barka, jedro i more.

A onda je stigla večer.

Noćna Venecija – topama, na vesla i kroz Canal Grande

Ako smo u Veneciju doplovili zbog jedara, subotnju smo večer upoznali zahvaljujući veslima i malim venecijanskim barkama.

Domaćini iz AVT-a organizirali su pravi noćni obilazak grada morskim putem. Njihove tope teglile su i rovinjsku batanu Reginu te guc iz Mošćeničke Drage, dok su za timunima bili Enio Cherin na batani i Robert Mohović na gucu.

Najprije smo prošli uz gotovo tri kilometra zidina Arsenala, a zatim se otvorio put prema Canal Grandeu.

Posebna priča bio je Enio, koji je velik dio tog puta s batanom odradio veslima. U prometu vaporettoa, taksija i bezbrojnih drugih barki, veslati tradicionalnu batanu kroz Veneciju sasvim je drukčiji doživljaj od onoga koji grad nudi s mostova i rive.

U Naranzariji uz Canal Grande napravili smo pauzu. Veslačima i timunierima trebalo je malo odmora, a u Veneciji je teško pogriješiti s izborom – Aperol Spritz, pa dalje.

Još malo kanala i noćne plovidbe, a zatim nas je Fabio iz AVT-a pozvao na riblju večeru u Paradiso Perduto, na Rio della Misericordia.

Nakon toga više nije trebalo puno nagovaranja.

Netko prema apartmanu, netko ponovno prema krevetu na barci.

Ujutro nas je čekao razlog zbog kojeg smo prešli Jadran.

Nedjelja – stotinu tradicijskih jedara u Bacinu di San Marco

Nedjelja, 13. rujna, bila je dan 25. izdanja Coppa del Presidente della Repubblica.

Ova regata za Associazione Vela al Terzo predstavlja jedan od najvažnijih događaja godine. Srebrni pokal po kojem nosi ime udruzi je 2001. darovao tadašnji predsjednik Talijanske Republike Carlo Azeglio Ciampi, a jubilarno izdanje u Veneciji okupilo je približno stotinu tradicijskih plovila.

Posebnost ovogodišnje regate bila je i simbolična veza s talijanskim Ustavom: svako je plovilo bilo povezano s jednim člankom Ustava, istaknutim uz broj jedra.

Za nas je ovogodišnje izdanje imalo još jedno značenje.

Venecijanski organizatori i mediji posebno su istaknuli kako su Pula i Rovinj prvi put službeno sudjelovali na ovoj regati, sa svojim delegacijama i tradicijskim plovilima. Uz Grgu i Tartanu iz Pule, istarski dio priče upotpunile su i dvije rovinjske batane.

Regata u gradu u kojem je i cesta – more

Isplovljavanje je počelo oko 11 sati, a start regate bio je planiran za 13 sati. Zbog složene organizacije i usklađivanja prometa startalo se nešto kasnije, približno oko 13:30.

Regatno polje u Bacinu di San Marco nije običan prostor za jedrenje. Ovdje istim morem svakodnevno prolaze vaporettoi, taksiji, trajekti, servisna plovila, jahte i druga plovila, pa se ovakva regata može održati samo uz koordinaciju više nadležnih službi i privremeno prilagođavanje uobičajenog prometa.

Kada se prostor napokon otvorio jedrima, sve ono zbog čega smo došli stalo je u jedan prizor: drvene barke, šarena vela al terzo jedra, Punta della Salute, San Giorgio i San Marco u pozadini.

Grga i Tartana odjedrili su regatu s posadama sastavljenima od članova našega kluba.

Tartana Pula – regatna posada

Zoran Todić
Mitja Zupančič
Lučano Sošić
Dejan Krizman
Danijel Fonović

Leut Grga – regatna posada

Marijan Išić
Robert Marini
Marko Turk
Zoran Bičvić

Ukupnu pobjedu u 25. izdanju ponovno je odnio venecijanski „Lussin”, s posadom Mario, Zeno i Pietro Mainardis te Clara Franchi.

Nama, međutim, ovaj odlazak nikada nije bio zamišljen samo kao potraga za jednim mjestom u tablici. Sam čin da su barke iz Pule vlastitim putem stigle na drugu stranu Jadrana i zatim pod jedrima ušle u ovakav događaj bio je velik dio vrijednosti cijelog pothvata.

Pula, Rovinj i dvije strane istog Jadrana

Talijanski mediji, Grad Venecija i sam organizator dosta su prostora posvetili upravo sudjelovanju istarskih delegacija.

U Veneciji je bio i zamjenik gradonačelnika Pule Vito Paoletić, a nakon regate na završnoj ceremoniji on i predsjednik SK-a „Mandrač-Tivoli” Dejan Krizman sudjelovali su u uručenju priznanja najboljim posadama u pojedinim kategorijama.

Za naš klub institucionalni dio ovog susreta važan je prije svega zato što potvrđuje ono na čemu već neko vrijeme radimo – izravno povezivanje ljudi koji na obje strane sjevernog Jadrana održavaju, obnavljaju i koriste tradicijska plovila.

Veza s AVT-om nije počela ovoga vikenda.

Nakon što su venecijanske posade gostovale na ovogodišnjoj manifestaciji „2. Tradicijska jedra pod Arenom” u Puli, stigao je poziv da se suradnja nastavi u Veneciji. Put Grge i Tartane preko Jadrana tako je postao prirodan nastavak priče koja je nekoliko mjeseci ranije započela pod pulskom Arenom.

Na završnoj ceremoniji podijeljena su priznanja ukupno i po kategorijama, a nakon službenog dijela došao je red na mnogo neformalniji dio programa uz fritto misto di mare, čašu dobrog prosecca, razgovore s drugim posadama i polagano razmišljanje o povratku.

Jer barke je prije puta kući ponovno trebalo pregledati, ponovo provjeriti sustave i odlučiti kada je najbolje krenuti.

Iza svake fotografije stoji puno rada koji se ne vidi

Na ovakvim putovanjima lako je vidjeti ono najljepše: jedra pred San Marcom, večeru u Veneciji, pune stolove i fotografije s dodjele priznanja.

Puno je teže na fotografiji pokazati sve ono što tome prethodi.

SK „Mandrač-Tivoli” veliku većinu odlazaka na manifestacije i regate tradicijskih barki ne može financirati iz klupskih sredstava. Velik dio aktivnosti ostvarujemo zahvaljujući entuzijazmu članova i volontera, često s vrlo ograničenim vanjskim sredstvima ili bez njih.

Dobar dio održavanja barki, potrebne opreme, popravaka, priprema i troškova odlazaka na manifestacije još uvijek financiraju sami vlasnici barki, koji su ujedno i aktivni članovi kluba.

To vrijedi posebno naglasiti jer su upravo barke poput Grge, Tartane i Fažanke razlog zbog kojeg možemo sudjelovati na ovakvim događajima. One ne postaju spremne za more same od sebe. Iza svakog isplovljavanja nalaze se sati rada, materijal, alati, gorivo, dizalice, konopi, jedra, prijevoz i ljudi koji sve to odrađuju u slobodno vrijeme.

Zato je svaki ovakav odlazak zajednički rezultat puno šire ekipe od četvero ljudi koji se na kraju pojave na popisu regatne posade.

Svaki je dio puta imao svoju dinamiku, a upravo je zajednička plovidba Grge i Tartane cijelom pothvatu dala dodatnu sigurnost i onu pravu klupsku dimenziju – nitko nije „samo svoj brod”, nego se radi kao jedna ekipa.

Povratak – isto more, potpuno druga priča

Za povratak je sat ponovno zazvonio dok je vani još bio mrak.

Nakon svega što nam je Jadran priredio pri dolasku, put kući izgledao je kao da nam se more odlučilo ispričati.

Najprije bonaca. Zatim lagani burin. A potom maestral i pravi kasnoljetni dan na otvorenom Jadranu.

Bez udaranja u val, bez borbe s neugodnom maretom i bez stalnog gledanja u svaki novi oblak. Grga i Tartana mogli su ploviti zajedno u sasvim drugom ritmu.

Toliko mirnom da se na Grgi nasred Jadrana izvukao i roštilj.

Barke su se spojile bok uz bok, ručalo se zajedno na moru, a nakon toga nastavilo prema Istri i matičnim lučicama.

Kući smo stigli taman prije mraka.

Ako je odlazak prema Veneciji bio podsjetnik koliko more može biti ozbiljno, povratak je bio podsjetnik zašto mu se uvijek vraćamo.

Od Mandrača do San Marca – i natrag

Kada se podvuče crta, Venecija je za SK „Mandrač-Tivoli” bila mnogo više od jedne nedjeljne regate.

Bila je to plovidba preko Jadrana vlastitim tradicijskim barkama. Bila je to suradnja između posada na moru kada je bilo zahtjevno. Bio je to susret s ljudima iz AVT-a, razgledavanje njihove baze i radionice, kuhanje u Arsenalu, veslanje i plovidba noćnim kanalima, regata pred San Marcom i ponovno povezivanje dviju strana Jadrana koje dijele mnogo više pomorske povijesti nego što ih dijeli mora.

Takve aktivnosti najbolje pokazuju što podrazumijevamo kada govorimo o živoj maritimnoj baštini.

Barka nije živa zato što stoji obnovljena na suhom, a ako i stoji na suhom, raspasti će se sama od sebe.

Živa je kada se održava, kada se na njoj uči, kada joj se dižu jedra, kada prelazi more, kada se na njoj kuha i spava, kada na njoj nastane problem koji posada zna riješiti i kada stigne u drugu luku gdje je dočekaju ljudi koji rade potpuno istu stvar.

Upravo je to ono što naši članovi pokušavaju sačuvati.

I upravo zato se nakon Venecije ne staje.

Sljedeća stanica – Nerezine i jubilarna 50. regata

Grga se iz Venecije praktički nije stigao ni dobro ohladiti, a pred nama je već nova sportska avantura.

Ovoga puta prema Lošinju kreću leut Grga i batana Fažanka, gdje će članovi SK-a „Mandrač-Tivoli” sudjelovati na završnom vikendu ovogodišnjeg festivala LOSINAVA – Lošinjskim jedrima oko svijeta.

Glavni cilj je 50. Nerezinska regata tradicijskih barki na jedra, koja se održava u subotu, 19. rujna 2026., sa startom u 12 sati u luci Nerezine.

Jubilarna regata završni je veliki sportski događaj ovogodišnje LOSINAVE, festivala posvećenog bogatoj pomorskoj i brodograđevnoj tradiciji otoka Lošinja i očuvanju živog nasljeđa njegovih pomoraca i brodograditelja.

Nakon regate program se nastavlja na trgu Studenac prezentacijom mornarskih vještina, a navečer i koncertom Petra Dragojevića.

Dakle, iz Venecije ponovno prema Kvarneru.

Grga i Fažanka – vidimo se u Nerezinama!